Jutros sam se probudila nakon noći intenzivnog stradanja. Prinijela sam to na račun svetih duša i za svijet, kako bih pomogla u spašavanju ljudskih duša.
Odjednom su se pojavile Presveta Majka i Djeti Isus, u pratnji tri sveta anđela. Dijete Isus izgledalo je kao da ima dva do tri mjeseca.
Presveta Majka mi je nježno predala Dijete Isusa i rekla: „Pazi da Mog Sina staviš na jastuk i učini ga udobnim.”
Naš Gospodin Isus izgleda tako slatko u jednodijelnoj pidžami. Nakon što mi Ga je Presveta Majka predala, više je nisam vidjela.
Nasmiješio se i rekao: „Znaš li zašto dolazim k tebi? Želim da mi promijeniš pidžamu. Moraš me podići.”
Rekla sam: „Govoriš, a tako si mali!”
Odgovorio je: „Govorim. Mogu učiniti sve što želim i blagoslovljujem te.”
„I moraš mi promijeniti i pelenu”, rekao je.
Bila sam iznenađena što našem Gospodinu treba pelena.
Pokraj Njega su bila dva jastuka. Rekla sam: „Dva jastuka su previsoka za Tebe. Spustit ću ih.”
Pitala sam anđele: „Možete li mi dati dvije pelene i jednu krpicu?” Mala pidžama je već bila tamo.
Pokušala sam skinuti Njegovu pidžamu preko glave, ali nisam mogla.
Rekla sam: „Moraš biti malo strpljiv sa mnom jer sam malo spora.”
„Ja ću ti pomoći”, rekao je.
Na ramenima Njegove pidžame bili su mali gumbi. Odjednom se pidžama otkopčala na ramenima. Naš Gospodin je podigao svoje malene ruke i uspjela sam Ga preoblačiti u drugu, zimsku pidžamu.
Na moje iznenađenje, kada sam otkrila Djeteta Isusa, vidjela sam da se pomokrio. Počela sam se nježno smijati, a Gospodin se smijao zajedno sa mnom.
Rekla sam: „Sada si nakvasio cijelu svoju pidžamu!”
On je rekao: „Postoji još jedna koju mi možeš obući.”
Dijete Isus se kikotilo i smijalo, baš kao i svako drugo dijete.
Nakon što sam Ga presvukla u prugastu pletenu pidžamu, rekla sam: „Pogledaj sebe — kako si prekrasan.”
Odjednom je suza skliznula niz Njegov desni obraz.
Nježno sam ga pitala: „Zašto plačeš? Lijep si i čist, prekrasan si, ja Te volim i svi Te vole. Zašto plačeš?”
„Zato što Me nitko ne želi”, odgovorio je On.
Suze su tekle niz Gospodinovo lice.
Nježno sam podigla Gospodina Isusa i mazila Ga kako bih Ga smirila.
Odjednom je došla Presveta Majka i rekla: „Vidiš li kako Moj Sin plače za svijetom? Nitko Ga ne želi.”
Rekla sam: „Presveta Majko, ima puno ljudi koji Ga vole.”
Ona je rekla: „Nema dovoljno ljudi. Svijet potpuno poriče Boga. Više ne žele Boga. Radije će živjeti u grijehu i lažima, i u ružnoći, nego se obratiti i doći Mojem Sinu. On je toliko uvrijeđen.”
Zatim sam nježno vratila Dijete Isusa Presvetoj Majci.
Rekla je: „Vidiš, obukla si Ga u novi odjev, a to predstavlja da Ga utješuješ.”
Oblačenje našeg Gospodina i držanje Njega u naručju predstavlja dobre plodove proizašle iz moje patnje za Njega. Odvedena sam od boli i patnje te primam prekrasnu utjehu.
Sve naše molitve i patnje prinošene našem Gospodinu utješuju Ga.