Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Šesta sata
Od 10 POPODNE do 11 POPODNE †

Drugi sat Isusovog mučenja na Maslinskoj gori

Priprema prije svakog sata

Priprema za tri sata na Maslinskoj gori u vrtu Gecemane

Moj Isuse! Sat je već prošao od kada si bio u vrtu Gecemane. Ljubav je prevladala sve i naglo ti uzrokuje patnju koju ti sluge mučioca uzrokuju tokom tvoje najgorče Patnje.

Moj Isuse! Vidim te kako klateš korake, a ipak si napreduješ. Reci mi, moja najveća dobrota, kamo usmjeravaš svoje korake? Ah, želiš pronaći svoje voljene učenike. Pratim te da bih te držao u svojim rukama kada klatiš.

Moj Isuse! Još jedna goraka bol čeka Te. Učenici spavaju. Ti, uvijek milostiv, zoveš ih da se probude i opominješ ih očevoljubom ljubavlju, govoreći im da budu bdeni i mole se. Zatim se vraćaš u vrt. Ali nosiš još jednu ranu u srcu svome, a u njoj vidim sve rane koje duše posvećene Bogu nanose Ti. Umjesto da se pridruže Tebi, budu bdeni i mole se, one se predaju samima sebi, bilo zbog nehaja, bilo zato što su iskušeni, bilo zato što nisu u pravom raspoloženju. Dok bi trebale napredovati u ljubavi i jedinstvu s Tobom, spavaju, postaju hladni i nazaduju. Kako Te žalim, ljubavnik duša! O, željela bih otkupiti sve neblagodarnost onih koji su Ti tako dragi. Ta nevjernstva najviše boli Tvoje divno srce. Tako velika je gorčina boli da bi te stisnula. O ljubavi bez kraja! Krv koja vri u tvojim žilama savladava sve i zaboravlja sve. Vidim Te kako ležiš na zemlji molitvu. Ti se samoprinosiš, otkupljuješ i trudiš se proslaviti Oca za sve ljude. I ja, moj Isuse, poklanjam se s Tobom, a u jedinstvu s Tobom želim učiniti ono što ti radiš. Ali šta vidim, moj Isuse? Vidim Te obremenjenog svim grijehima cijeloga svijeta. Sva naša nevolja, sva naša slaboća, najteži prekršaji, najbezobzirnija neblagodarnost, najstravičniji zločini, najneobuzdane okrutnosti, svi izblijedi mržnje, pokolj ljudi, sve blasfemije, sva jeresi i raskoli, uistinu cijela bezdan ljudske izopačenosti postavljeni su pred Tvoje oči, tlače Te, stiskaju Te i nanose Ti duboke rane. A šta ti radiš? Krv koja tekuće ljubavi protječe kroz Tebe protiviti se svim tim prekršajima. Žile se otvaraju, krv istječe, namoči odjeću, teče na zemlju. I Ti daješ krv za uvrede, život za smrt.

Moj dragi, kakvo stanje vidim Te! Tvoje disanje je težak. Moja slatka životu, ne umri! Podigni glavu od zemlje, koja je crvena od tvojeg drago vrijednog krvi. Dođi u moje naručje i pusti me da umrem ovim zagrljajem na Tvoje mjesto. Ali čujem Tvoj treperav, gotovo mrtva glas moliti: "Moj Oče, ako je moguće, neka mi ovaj pehar prođe! Ali ne po moju volju nego po tvoju!" To ti drugi put govoriš ovako. Tvoj glas probada moje srce kao mač. Sve pogrde stvorenja pred očima Ti su. Taj Fiat! (Neka se učinji volja Tvoja!), koji bi trebao biti život svakoga čovjeka, vidim gotovo da ga svi odbacuju. Umjesto života nađu smrt. A ti, koji želiš dati život svim sinovima ljudi i činiti svečanu otkupljenje Ocu za pogrde onih koji izbjegavaju njegovu volju i gube se, tri puta ponavljaš: "Oče, ako je moguće, neka mi ovaj pehar prođe! (Pehar uistinu jest vrlo gorak.) Ali ne po moju volju nego po tvoju!" Dok ti to govoriš, moje najveće dobro, tako te obuzima goraka bol da te dovodi do krajnosti, stavlja Te u smrtnu strah i daje Ti utisak da želiš izdahnuti svoj posljednji dah. Isuse, ljubavi moja! I ja želim se s Tobom udružiti, pati i otkupljivati s Tobom za sve nehaje i grijehe počinjene protiv tvoje najsvetije volje. Molem da ispunjam Tvoju najsvetiju volju u svemu. Neka je Tvoja volja zrak koji disam, otkucaj srca mog, moja misao, moj život i trijumf u mojoj smrti.

Moj Isuse, ne, Ti se ne smiješ umrijeti! Kamo ću bez Tebe? Komu će se okrenuti? Tko mi će stajati uz me u budućnosti? Sve bi za mene završilo. Ne, ne pusti me iz svojih ruku, drži me s Tobom. Neka nema trenutka koji nas razdvoji. Daj mi da Ti olakšam bol, da se zamolim za Tebe i patim s Tobom za sve, jer teško ti leži greh svakoga roda i prijeti da te zdrobi. Klanjam se Tvojoj svetoj glavi, moja ljubavi. Vidim sve zle misli čija je užasna ružnoća pred Tobom. Svaka od njih je trn koji Ti probada glavu bolnim udarcima. Tvoji sluge će ti samo staviti krunu od trnja na glavu. Ali koliko strašnih kruni stavljaju zle misli svih ljudi na Tvoj dragocjeni vjenac? ... Već te krv curi iz svake tvoje udovice, teče s tvoga čela, sa tvoje kose i cijelog tijela. Kako osjećam žalost za Tobom, o Isuse! Želio bih ti staviti krune na glavu, ali krune slave. Također Ti nudi misli svetih anđela i Tvoje svete misli da bih Ti pokazao svoju sažaljivost, olakšao bol i zamolio za sve ljude.

Isuse, u tvojim milosrdnim očima vidim sva zla pogleda ljudi koji proljevaju krvave suze na Tvoje lice. Osjećam sažaljivost prema Tebi i želim Ti ugoditi očima pokazavši im sve užitke koje se mogu pronaći u nebu i na zemlji u jedinstvu s ljubavlju Tvoga srca. Isuse, najviše dobro! Naginuvši se prema Tebi, čujem odjek strašnih blasfemija, pozive za osvetu i klevete. Nema glasa koji ne bi našao svoj odjek u Tvojim čistim ušima. O nesitna ljubavi! Osjećam sažaljivost prema Tebi i želim Ti dati utješaj pustivši da sve harmonije neba, slatki glas Tvoga Majke, žarke uzdihe ljubavi Marije Magdalene i svih Božjih duša zvuče u Tvojim ušima.

Moj životu, vruće bih poljubio Tvoje najsvetije lice čija je ljepota neuporediva; to lice koje anđeli žude vidjeti zbog svoje ljepote koja ih očarava. Ipak sluge ovaj lik pljuvaju, daju mu udarce po obrazima i gaze ga pod nogama. Moja draga, kakva drskost! Želio bih viknuti da bih ih razbježao. Osjećam sažaljivost prema Tebi. Da se zamolim za te uvrede, idem k Najsvetijoj Trojici moliti za ljubav Oca i Svetoga Duha, nežnost Tvoje nebeske Majke i njezino duboko štovanje. Sve ovo Ti prinosim da bih se zamolio za ružne postupke prema Tvojem najsvetijem Licu. Osjećam sažaljivost prema Tebi zbog gorčine kojom je tvoje usta ispunjena. Strašne kletve, pijanstvo i požuda ustiju, bezobrazni govori, loše izgovorene molitve, razorne nauke, sve zlo što čovjek stvara svojim jezikom, uzrokovalo to. Osjećam sažaljivost prema Tebi i želim Ti dati slatkosti da bih užičio praizdanje anđela i poučne govore dobrih kršćana koji sveto koriste svojim jezicima.

Moj prostrti Isuse! Vidim Tvoj vrat omotan konopcima i lancima, koje pripremaju za Tebe grešni ljudi. Osjećam sažaljivost prema Tebi. Da bih Ti podigao, prinosim Ti kao žrtvu nerazdvojnu vezu koja ujedinjuje Osobe Najsvetije Trojice. Učestvujći u ovom jedinstvu, širim ruke prema Tebi da bi stvorio lance ljubavi za Tvoj vrat. Time želim razvezati lance grešnih veza koji žele da Ti udave, kao da je to. Da bih Ti dao utješaj, tjesno te pritisnem na svoje srce.

Isuse, ti sila Božja! Vidim Tvoje ramena razderana. Meso visi komadima zbog uznemiravanja i loših primjera ljudi. Samilost mi je na Tebe i ponuditi Ti svoj najsvetiji primjer, primjer Tvoga kraljevskog Majke i onaj svih svetaca za tvoju osvježenje. Želim također izliječiti sve rane na Tvojim ramenima, zatvoriti u njima sve duše odrgnute od tvog Srca griješnim uvredama, da bi se oštećeno tijelo Tvoga čovječanstva opet izlijekovalo.

Moj neutješni Isuse! Vidim Tvoje prsa bolno nabijena hladnoćom, poluhladnoćom i nezahvalnošću ljudi koji se ne odazivaju na tvoju milost. Samilost mi je na Tebe. Da bi Ti utjehu dao, ponuditi Ti uzajamnu ljubav Oca i Svetoga Duha, potpuno odgovaranje Tri Božanske Osobe. Želim se uroniti u Tvoju ljubav, da ti zadovoljstvo dajem spriječavajući ljudi od pothvata novih grijehova koji te udaraju kao strijele. S druge strane, želim ih raniti strijelama Tvoga ljubljenja da više ne smiju uvrijediti Tebe. Želim usmjeriti Tvoju vlastitu ljubav natrag u tvoje prsa da bi Ti ojačao i podigao.

Moj Isuse, poljubiti Tvija stvaralačka ruke i osjetiti kako sve loše djela stvorenja probadaju ih kao klice. Ali ne s tri klina kao na križu, nego sa toliko klinova koliko ljudi čine zle djelatnosti. Samilost mi je na Tebe. Da bi Ti utješio, ponuditi Ti sve svete djela ljudi i hrabrost mučenika kojima su dali svoju krv i živote iz ljubavi prema Tebi. Želim također ponuditi Ti sva dobra djela kao žrtvu da ukloniš brojne kline loše djelatnosti.

Isuse, poljubiti Tvija sveta stopala koja su neumorna u osvajanju duša. U njima želite zatvoriti sve korake djece ljudi, ali vidite kako mnogi od njih bjegunu od Tebe i želite ih zaustaviti. S svakim njihovim korakom koji ih vodi ka zlu, osjetiš klic u Tebe udaran. I želješ koristiti njihove klinove da bi ih prikucao na svoju ljubav. Moj Bože i najveće dobro! Samilost mi je na Tebe. Da bi Ti utjehu dao u tvojoj boli i za truda da ljudi pričvrstiš na Tvoju ljubav, ponuditi Ti korake svih dobrih redovnika i sve pobožne duše koje žrtvuju svoje živote da spase duše.

Isuse, nastavljate podnositi smrtne muke ne zbog patnji kojih te Židovi tjeraju na trpljenje, nego zbog onih što uzrokuju grijehovi ljudi. U ovim satima želite dati prvo mjesto ljubavi, drugo mjesto griješnim djelima za koje činite iskupljenje i zadovoljstvo, proslaviti Oca i umiriti božansku pravdu; treće mjesto Židovima. Tako pokazuješ da Patos koji ti Židovi tjeraju na trpljenje ništa drugo nije nego predstavljanje dvostruke bolne patnje koju ljubav i grijeh te tjeraju na trpljenje. Tako vidim u tvom srcu: koplje ljubavi i koplje grijeha. Sada čekaš treće, koplje Židova. Tvoje srce, preplavljeno ljubavlju, pati od njegovih nasilnih pokreta, neistrajanosti njegove ljubavi i požude koja ga gori, od vatre udaraca koji žele dati život svakom srcu. Ovdje u tvome srcu osjetiš najjače sve trpljenje što ti stvorenja uzrokuju. Svojim lošim sklonostima, poremećenim željama i sramotnim željama traže drugu ljubav umjesto tvoje.

Isuse, koliko te bolno patiš! Vidim Te blizu omamljenja, uronjenog u more ljudskog zla. Osjećam duboku samilost prema Tebi i želio bih osjetiti gorčina Tvoga triput probodenog srca ponudivši Ti blaženstvo vječnog života, slatku ljubav Tvoje Majke Marije i onu svih tvojih istinitih voljenika u žrtvenoj čashi.

Moj Isuse, neka moje siromašno srce primi život od Tvojeg Srca, da bi živjelo samo s Tvojim Srcem. Neka sam uvijek spreman ponuditi Ti osveženje, utješu, iskupljenje, neprekidni čin ljubavi za svaku uvrjedu koju podnosiš.

Razmatranja i prakse

od Sv. oca Annibalea Di France

U drugoj sati u Gecemanu, svi griješi iz svih vremena, prošlih, sadašnjih i budućih, predstavljaju se pred Isusom, a On na sebe uzima sve te grijehe da bi dao potpunu Slavu Ocu. Tako je Isus Krist iskupljivao, molio se i osjećao sve nase raspoloženja u svome Srcu bez ikada prestajanja s molitvom. A mi—da li uvijek molimo, bilo kakvog raspoloženja da bismo bili—hladni, tvrdi, iskušeni? Da li dajemo Isusu boli naše duše kao otkup i olakšanje kako bi ga potpuno kopirali u sebi, misleći da je svako nase raspoloženje bol Isusa?

Kao bol Isusa moramo ju postaviti oko Njega da bismo mu sažaljivali i olakšavali. I ako je moguće, moramo mu reći: “Previše si patio. Odmori se, a mi ćemo patiti umjesto tebe.”

Da li nam pada duh ili ostajemo kod nogu Isusa s hrabrošću, dajući Mu sve što podnosiš, da bi Isus u nama našao svoju Čovječnost? To jest, jesmo li njegova Čovječnost za Isusa? Što je činila Čovječnost Isusa? Slavila je svoga Oca, iskupljivala i molila se za spas duša. A mi—da li u sve što radimo zatvaramo ove tri namjere Isusove da bi mogli reći: “U sebi zatvaramo cijelu Čovječnost Isusa Krista?”

U našim trenutcima tame, da li postavljamo nameru da u drugima sija svjetlost istine? A kada molimo sa žarom, da li postavljamo nameru da otopimo led mnogih srca okamenjenih grijehom?

Moj Isuse, kako bi ti sažaljivali i olakšali od potpune iscrpljenosti u kojoj si se našao, uzdižem se na Nebo i činim svoju Tvoju Božanstvo; i postavivši je oko tebe, želim otkloniti sve uvrede stvorenja od tebe. Želim ti ponuditi Tvoju Lijepotu da bi uklonio rugobu grijeha; Tvoju Svetost da bi udaljio grozu svih onih duša koje ti izazivaju odvratnost, jer su mrtve za milost; Tvoj Mir da bi otklonila diskordije, pobune i nemire svega stvorenja od tebe; Tvoje Harmonije da bih olakšao tvoje slušanje od valova mnogih zlih glasova. Moj Isuse, namjeravam ti ponuditi toliko Božanskih Činova Otkupljenja koliko ima uvreda koje te napadaju, gotovo želeći ti dati smrt. I želim ti dati Život Tvojima Činom. Zatim, o moj Isuse, želim baciti val Tvoje Božanstva na sva stvorenja da bi, pri Tvojem Božanskom dodiru, više ne smjela uvrijediti te.

Samo tako, o Isuse, moći ću ti ponuditi sažaljenje za sve uvrede koje primaš od stvorenja.

O Isuse, slatka Živote moj, neka se moje molitve i boli uvijek uzdižu prema Nebu da bi svjetlost Milosti kišla na sve i apsorbirala Tvoj život u meni.

¹ Primijetite jedinstveni i slikoviti stil hermitske duše, koja se, kao da je pretvorena u ono što razmatra, sažima svoje misli u drsku sliku: Želim pustiti val s mora Vašeg božanstva nad sve ljude. Time želi reći: Želim glasno prozvati svoj glas kako bi svi ljudi shvatili da ste Vi Vječni i Besmrtni, Kome samo čast, ljubav i slavljenje pripadaju: Ti moj Isuse, koji si u svojoj beskrajnoj ljubavi preuzeo naše grijehe i kao Bog-čovjek mogao ponuditi zadovoljštinu koja odgovara božanskoj pravdi.

Molitva zahvalnosti nakon svakog Svetoga Sata na Maslinskoj Gori

Žrtva i Zahvalnost