Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Šesnaesta Sata
Od 8 do 9 AM †

Isus se vratio Pilatu, postavio pored Barabasa i bičevan

Priprema prije svakog sata

Moj mučen Isuse! Moj siromašan srcu slijedi te u željama i patnjama. Kad vidim kako si obučen kao ludac, dok znam da ti, beskrajna Mudrost, daruješ razum svim duhovnim bićima, želim poludjeti od boli i pitati: "Kako Isus ludak? Isus prekršitelj? Moj Isuse, čija Svetost nema jednakog?"

Već stojiš pred Pilatom. Vidjevši te u takvom stanju, obučen kao ludac i ipak neosuđen od Heroda, rimski namjesnik je još goriji prema Židovima. Opet i opet uvjerava se o tvojoj nevini i ne želi ti suditi ništa. Ali jer želi Židovima udovoljiti, ugasiti njihovu mržnju, gnjev, želju za osvetom i utoliti njihov vrući žeđ za tvijom krvlju, stavlja te pored Barabasa riječima: “Koga od ova dvojica želite da pustim?”

Ali Židovi viču: “Ne njega, nego Barabasu!” A Pilat: “Šta tada učiniti s Isusom, koji se zove Krist?” Tada svi viku: “Neka bude razapet na križ!”

O čudovište ljudske neznanosti! Narod, kojeg si ti tako mnogo obdario blagodatima, sada te stavlja pored velikog zločinca i osuđuje te na križ. Pilat, ne znajući što učiniti da ih umiri, osuđuje te na bičevanje.

Moj Isuse, ti si postavljen pored zločinca. Moj srcu se želi slomiti kad vidim kako misliš samo o darovanju života svima, dok Židovi misle samo na tvoje umiranje. Čini mi se da kažeš:

"Sveti Oče! Vidi Sina svoga obučenog kao ludaka, koji iskupljuje ludoću tako mnogih ljudi kada padnu u grijeh. Neka ovaj bijeli haljinet varalice posluži kao izvinjenje za duše koje nose odjevne grijeha. Gledaj, Oče, mržnja, gnjev i žeđ za osvetom koju hrane protiv tebe čini ih izgubiti svjetlo razuma i žedjeti moju krv. Ali ja ću iskupljivati svaku mržnju, svaki osvetu, svaki gnjev i ubistvo, molit će se za svjetlo razuma i vjeru za sve."

Pogledaj me, Oče! Može li biti veća uvreda od one koja je na Mene nanesena? Postavili su Me iza poznatoga zločinca i želim iskupliti sve nepristojne odbacivanja. O, širom svijeta ljudi vole potiskivati druge! Tamo smo potisnuti za malu korist, ovdje zbog položaja časti, iz samoljublja, užitaka, dostojanstva, gozbi, čak i zbog grijeha. Cijeli svijet jednodušno prednost daje bagatelama nad nama, ali ja sam spreman da se postavim iza Barabbe kako bih iskuplio potiskivanja ljudi."

O, koliko puta duše koje navodno vole Isusa potisnu Ga! Nek' uvijek pokazujemo Mu onu čistu i jaku ljubav koja nas natera da slijedimo Isusa u svemu i svakome, čak i do krvi i života.

Moj Isuse! Želim umrijeti od boli i patnje kada vidim tvoju veliku ljubav među tako mnogo trpljenja i tvog junačkog držanja pred tolikim uvredama. Tvoje riječi i djela iskupljenja su kao štolike strijele koje rane moje siromašno srce. U srcu ponavljam tvoje molitve i zadovoljštine. Ni za trenutak neću se od tebe udaljiti, inače ću propustiti mnogo onoga što ti činiš.

Što sad vidim? Ah, vojnici Te vode do stupa da bi te bičali. Dragi moj, slijedim te. Ali pogledaj me puna ljubavi i daj mi snagu da budem prisutan ovom agonizirajućem mučenju.

Bičanje

Moj najneviniji Isuse! Sad stojiš uz stup. Bezčovječni vojnici skidaju ti okove da bi te vezali. Ne zadovoljavajući se tim, i odijeću ti skinu kako bi mogli na najokrutniji način mučiti tvoje najsvetije tijelo. Moja ljubavi moj životu, osjećam kao da mi je od boli skoro zaoštrilo kada te vidim gologa. Trebla si od glave do nogu, tvog najsvetijeg lica prekriva djevičanska stidljivost. Tvoj stid i umor su tako veliki da si blizu pada na tlo jer više ne možeš stati na svoje noge. Samo vojnici koji te drže, ne radi usluge, nego da bi te vezali za stup, neće ti dopustiti da padneš.

Sada uzimaju konope i tako čvrsto vežu tvoje ruke da se odmah nabubreju a krv curi iz prstiju tvih ruku. Da bi svoju okrutnost ostvarili, pomoćnici te vezuju za stup tako čvrsto da ne možeš napraviti najmanji pokret.

Moj Isuse, Ti koji oblačiš sve stvorenja, sunce svjetlošću, nebo zvijezdama, biljke listovima, ptice perjem, ti bez odjeće? Kako drsko! I moj dragi Isuse govori svojim duševnim pogledom:

"Tišina, dijete moje! Moralo je da budem ogoljen kako bih iskuplio one koji bez ikakva stida ili kazne skinu haljinu nevinosti, vrline i milosti zajedno sa svime što je dobro. Obuju se u haljinu sramote i žive kao divlje zvijeri. Svojom djevičanskom crvenilom iskupljam tako mnogo nepristojnosti, lakoćarnosti i sramotnih požuda. Zato se sjećaš onoga što činim, moli i iskupljuj sa mnom."

Moj Isuse! Tvoja ljubav ide od jednog ekstremu do drugoga. Vidim kako mučitelji uzmu konope i bez milosti tebe bije. Cijelo tvoje tijelo postaje crno-plavo. Krv odmah počne liti iz tvog najsvetijeg tijela u potocima. U svojoj divljaštini i bijesu, vojnici razderaju tvoje nevino tijelo. Ali to nije dovoljno; drugi zauzimaju njihovo mjesto. Gvozdenim lancima s kancama na kraju nastavljaju mučnu torturu. Čim padne prvi udarac, rane se šire, meso visi u komadima, kosturi leže golih, krv teče tako da se oko stupa za bičevanje formira bazen krvi.

Moj Isuse, ogoli i bičevani iz ljubavi prema meni! Dok ti podnosiš kišu udaraca, obuhvaćam tvoje noge da bih sudjelovao u tvim patnjama i da bih se obojio tvom dragocjenom krvlju. Moj Isuse, čujem tvoj uzdihe, koje tvoji neprijatelji ne čuju jer sila njihovih udaraca potapa njihove zvukove. U ovim uzdisima ti govoriš:

"Svi vi koji me volite, dođi i naučite heroizam prave ljubavi! Dođi i ugasite mojom krvlju žeđu vaških strasti, žeđu vaših ambicioznih i ludih želja, žežu za požudama i čulnim užicima. U ovoj mojoj krvi naći ćete lijek za sve svoje bolesti. Sada pogledajte me, Oče, teško prebijen pod kišom bičevnih udaraca. Samo to nije dovoljno za mene."

Želim imati bezbrojne rane na svome tijelu da pripremim dovoljan broj prebivališta za moju Čovječnost¹ u Nebu za sve duše, tako da će one pronaći svoje spasenje u meni i tako da ću ih pustiti ulaziti u Nebo Božanske Suštine. Moj Oče, neka svaki bič iskupljuje pred Tobom svakakav grijeh. U mjeri u kojoj me udarci pogađaju, oni će osloboditi one koji ih podnose od krivnje. Neka i udarci pogode srca ljudi, kažu im o mojoj ljubavi i na kraju prisile da se predaju meni."

Kad tako govoriš, moj Isuse, tvoja ljubav je dostigla najviši stupanj. Ali mučitelji u svojoj slepoći ne prepoznaju ovu ljubav. Umjesto da se pokrenu na sažaljenje, dijamantski bijes raste u njima i potiče ih da te još okrutnije bije. Moj bičevani Isuse, tvoja ljubav iscrpljuje me i gotovo me vodi u ludilo. Još nije iscrpena. Ali tvoji mučitelji su iscrpljeni i više ne mogu nastaviti svoju strahovitu torturu. Presijecu okove i ti padaš kao mrtav u svojoj krvi.

Vidi kako je tvoje tijelo savladano. Smrtonosna bol pogađa te pri misli na toliko izgubljenih duša. Patiš tako mnogo da, ležeći u svojoj krvi, zadišavaš za dahom. O Isuse, neka te uzmem u svoje ruke da bih ti malo osvježio ljubavlju mojom. Poljubim sve tvoje rane i zatvorim sve duše u tebi. Nikad više se nijedna duša neće izgubiti. Sada mi daj blagoslov.

Razmatranja i prakse

od sv. oca Annibalea Di France

Od 8 do 9 Isus je ogolen i podvrgnut okrutnom bičevanju. A mi—da li smo ogojeni od svega? Isus je vezan za stub. Da li se pustimo da nas veže ljubav? Isus je vezan za stub, dok mi dodajemo svoje užetke, svojim grijehovima i privrženostima, a ponekad čak i stvarima koje su po sebi bezazlene ili dobre, ne zadovoljavajući se uzetcima kojima ga Židovi vežu. U međuvremenu, sa svojom milosrdnom pogledom Isus nas zove da ga razvezemo. Zar ne vidimo u tom pogledu i optužbu za nas, jer smo i mi pridonijeli vezivanju? Da bi olakšali mučenog Isusa, moramo prvo skinuti svoje lance, kako bismo mogli doći do skidanja lanaca drugih stvorenja. Ponekad su naši mali lanci ništa drugo nego male privrženosti našoj volji, svojoj samoljubavi koja je malo zlovoljna; svojim malim uzbuđenjima koje, plećući se, bolno vežu Ljubećeg Isusa.

Ponekad, zahvaćen Ljubavlju za našu siromašnu dušu, i sam Isus želi da nam oduzme ove lance, kako ne bi ponovili njegovo bolno vezivanje. Ah, kad se jademo jer ne želimo biti vezan samo s Isusom, prisiljavamo ga, tužan, da se od nas povuče.

Dok pati, naš mučeni Isus popravlja sve grijehe protiv skromnosti. A mi—da li smo čisti u umu, pogledu, riječima, osjećajima, da ne bi dodali još udaraca na to nevino Tijelo? Da li uvijek vežemo za Isusa, da bismo bili spremni braniti ga kad stvorenja udaraju svojim grijehovima?

Moj vezani Isuse, neka su tvoji lanci moji vlastiti, da bih te uvijek osjetio u sebi i ti me uvijek osjećao unutar sebe.

¹ Isus želi primiti sve ljude u svoju čovjekost na zemlji kako bi bili dostojni biti prihvaćeni u njegovu božanstvenost na nebu jednog dana.

Žrtva i Zahvala