Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Jedanaesti čas
Od 1 do 2 POPODNE †

Drugi sat Isusovog mučenja na križu

Priprema prije svakog sata

Drugo riječ:
“Danas ćeš biti sa Mnom u raju.”

Moj Spasitel prikovan na križ! Kada molim s Tobom, zanosna moć Tvoje ljubavi i patnje drži moj pogled usmjeren na Tebe. Ali moje srce želi puknuti kada vidim kako ti tako mnogo patiš. Ti si potrošen ljubavlju i bolom. Plamenovi koji gorije u Tvome srcu su takvi da se gotovo spale do pepeo. Tvoja uzdržana ljubav je jača od same smrti. Želiš joj dati izlaz, pogledaš na razbojnika s desne strane i izvadi ga iz pakla. Tvoje milosrđe dodiruje njegovo srce. On se potpuno transformira, prepoznaje Tebe i ispovijeda kao Boga te vikne u iskrenom pokajanju nad svojim griješnim životom:

“Gospodine, sjetite se mene kad dođete u Vaše kraljevstvo!” A Ti ne oklijevaš da mu odgovoriš:

“Zaista vam kažem, danas ćeš biti sa Mnom u raju.”

Tako si ostvario prvi trijumf svoje ljubavi. Ali vidim i da Tvoja ljubav osvajuje srce ne samo razbojnika, nego i brojnih umirućih ljudi. O, Ti im stavljaš na raspolaganje svoju krv, svoju ljubav, svoja zasluge i koristiš sve trikove koje Bog ima da bi podjarili njihova srca i osvojio ih za sebe. Ali čak i u ovom trenutku Tvoja ljubav se suprotstavlja. Koliko umirućih ljudi odbija ju, ne vjeruje Ti i očajava! Bol koju ti to izaziva je tako velika da si se opet omotao bolju.

Želim, moj Isuse, iskupliti one koji u trenutku smrti gube povjerenje u Tvoju milost. Moja slatka Ljubavi, utjelovite povjerenje i vjeru u Tebe svima ljudima, osobito onima koji su na samrti. Uz pomoć obećanja koje si dao razbojniku, daj im svjetlo, snagu i pomoć da umru svetim i leti s ove zemlje u raj. Zatvori sve duše u Tvoje najsvetije Tijelo, u Tviju Krv i rane. Radi zasluga Tvoje dragocjene Krvi, ne dopusti ni jednoj duši da se izgubi. Neka glas Tvoje Krvi čak sada daj svim dušama utješno obećanje: “Danas još ćeš biti sa Mnom u raju.”

Treće riječ:
“Majko, evo Tvojeg sina!” “Evo tvoje majke!”

Moj raspeći Spasitelju! Tvoje patnje sve više rastu. Na križu si zaista Kralj boli. Među svim tvojim mučama nijedna duša ne može pobjeći od tebe; svakome daješ svoj život. Tvoja ljubav, međutim, vidi sebe prezrenom od stvorenja. Budući da ne može naći izlaz, postaje sve nasilnija i natjerava te da podnijese nemoguće patnje. U ovoj muci pokušava razumjeti što još bi bilo moguće da porazi čovjeka, i dopušta ti da govoriš:

"Gledaj, duše moja, koliko sam te volio. Ako ne želiš imati milosti nad sobom, bar imaj milost nad mnom!"

U međuvremenu, budući da nemate više ništa što bi mogli dati dušama, okrećete se na umornog pogleda svoje majke. Tvoje patnje je muče do smrti, raspeće i nju. Majka i Sin razumiju jedan drugoga, i to ti je utjeha za tebe i zadovoljstvo što možeš dati svoju vjernu Majku siromašnjoj čovjekosti. U Ivanu vidi cijelo ljudsko rodoslovlje. Govi s tako blagim glasom da bi se mogli dotaknuti svi ljudski srca:

"Majko, evo tvojeg sina!" ” i Ivanu:

"Evo tvoje majke!"

Tvoj glas prodire u srce majke, a zajedno s glasom svoje krvi nastavlja:

"Mojoj Majci, tebi povjeravam sve moje djecu. Svu ljubav koju osjećaš prema meni, osjeti za njih. Usmjeri sve svoje napore i svu svoju majčinsku nježnost prema mojim djeci; spasićeš ih sve za mene."

Tvoja majka prihvaća ponudu. Ali sada je tvoje patnje tako jako da se opet povlačiš u tišinu.

Želim, moj Isuse, iskupliti sve uvrede i blasfemije nanesene Blagoslovljenoj Djevi Mariji i za neznanje tako mnogih ljudi koji ne žele priznati dobre stvari koje si nam učinio dajući nam Mariju kao našu Majku.

Kako možemo izraziti svoju zahvalnost tebi za takvu dobročiniteljsku radnju? Vraćajući se ti, moj Isuse, i ponudivši tvoju krv, rane i beskrajnu ljubav svoga srca kao žrtvu. O najsvetija Djevo Marijo, kako si pokrenuta čuvši glas tvog dobrog Isusa koji te ostavlja nam kao Majku!

Hvalimo ti za to, Blagoslovljena Djevice. Da bi se zahvalili na odgovarajući način, ponudimo ti zahvalu samoga Sina Tvojega. O Marijo, budi nama majka, brini o nama i ne dopusti nam da te u najmanjoj mjeri uvrijedimo. Drži nas uvijek blizu Srca Isusova. Svima nas tako čvrsto veži za Njega svojim Svetim Rukama da nikad više ne možemo pobjeći od Njega. Svojim vlastitim djelima želim iskupliti uvrede nanesene tvom Isusu u tebi, slatka Majko.

Isuse, dok si potopljen u more patnje, brineš se još više o spasenju duša. Ali ja neću ostati nezainteresiran; već ću kao golub uzletjeti prema tvojim ranama, poljubiti ih, pokušati umiriti njihovu bol i uroniti sebe u tvuju krv da bih s tobom viknuo: “Duše, duše!” Želim podržavati tvoju glavu, ranjenu trnjem i mučenu boli, kako bih ti iskazao pokoru i molio za milost, ljubav i oproštenje za sve.¹

Vladaj duhom mojim, o Isuse! Izliječi ga od svih zabluda silom trnova koji prodiru u Tvoju glavu i ne dopusti mi da ikada skrenem s puta.

Oči mojega najvišeg dobra, iako ispunjene krvlju, pogledaj na mene, na moju nesreću, na moju slabost; pogledaj u moje siromaško srce i uzrokuj da osjetim čudesne učinke svoga svetog pogleda.

Uši mojeg Isusa, iako oglušene uvredama i psovkama zlih ljudi, o slušaj me! Slušaj molitve moje i ne zanemari moja iskupljenja. Čuj, o Isuse, vrik mojega srca; umiriti će se kad ga napuniš svojom ljubavlju.

O lice najljepše od sinova čovječjih! Pokazi se mi i daj da te vidim tako da mogu otkinuti moje siromaško srce od svega i svih. Tvoja lijepota očarava me i stalno me privlači k Tebi.

Slatka usta mojeg Isusa, govori mi! Glas tvoj neprestano zvuči unutar mene. Moć riječi tvoje uništava sve što nije volja Božja, što nije ljubav.

Isuse, prostri ruke svoje da me objesiš. Prostri ruke svoje da me primiš. Nek ovaj obljub bude tako intiman da ga nikakva ljudska snaga ne može odvojiti od Tebe.

Ti sveti ramena mojeg Isusa, uvijek jaka i postojana u patnji zbog ljubavi prema meni, daj mi snage, postojanosti i hrabrosti u patnji iz ljubavi prema Njemu. Isuse, ne dopusti da budem nestalan u ljubavi; nego me učini sudionikom Tvoje nepromjenjivosti.

Grudi mojeg Isusa, upaljene plamenom ljubavi, daj mi svoje plamene; više ih ne možeš zadržati, a srce moje traži njih s željom; morao bih se probiti kroz Tvoju krv i Tvoje rane. To su plameni Tvoje ljubavi koji Te najviše boli. Isuse, moj najveći dobrotvor, daj mi udjela u njima takođe. Hoće li duša toliko hladna i siromašna u ljubavi kao što sam ja pokrenuti te na sažaljenje?

Ruke mojeg Isusa, Ti koji si stvorio nebo i zemlju, sad se više ne možeš pomaknuti. Isuse, nastavi svoje stvaranje; uzrokuj stvaranje ljubavi. U cijelom mom biću stvori novi, božanski život. Izgovori riječ stvaranja nad mojim siromaškim srcem i potpuno ga pretvori u Tvoje.

Ti sveti noge mojeg Isusa, nikada me ne ostavljaj samoga sebe. Uči me uvijek hodati s Tobom i nikad ne učini korak od Tebe. Isuse, svojom ljubavlju i činovima iskupljenja želim osvežiti Tebe za sve što patiš na svojim probodenim nogama.

Moj raspeti Spasitelju! Ja obožavam Tviju dragocjenu krv, ljubim jednu ranu poslije druge i želim u njih utopiti cijelu svoju ljubav, svoje obožavanje, svoja iskrena iskupljenja. Nek Tvoja krv bude za sve duše svjetlo u tami, snaga u patnji, moć u slabosti, oproštenje u napastima, zaštita u opasnosti, pomoć u smrti i krila koja nose duše s ove zemlje na nebo.

Isuse, dolazim k Tebi da izgradim svoj dom u Tvojem srcu. Iz dubina Tvoga Srca, moja slatka Ljubavi, pozvat ću sve k Tebi; a ako tko želi doći blizu Tebe da te uvrijedi, protiv njega će se postaviti i ne dopustit mu da te ranjava; nego ga uključi u Tvoje srce, govori mu o Tvojo ljubavi i pretvori njegove uvrede u ljubav.

Isuse, ne dopusti mi nikad da izađem iz Tvojeg srca. Hrani me svojim plamenovima, daj mi život od svoga života, da bih Te volio kako Ti želiš biti voljen.

Četvrta riječ:
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Patitićki Spasitelju! Dok ja, držeći se Tvojeg Srca, razmatram Tvoje boli, primjećujem da te konvulzivno treperenje muči u ljudskoj prirodi. Sve tvoje udove su u nemiru, kao da jedna želi odvojiti se od druge. U agoniji uzrokovanoj strahovitim konvulzijama, ti kličeš glasnim glasom:

“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Na taj krik sve se trese, tama se zgušnjava, Tvoja Majka, ožalostavljena bolom, bledi i blizu je da omakne. Moj život, moje sve, moj Isuse, što vidim? Oh, Ti si blizu smrti. Oh, da bi te patnje koje tako vjerno prate ostavile Te sad! I nakon takvih velikih mučenja, gledaš s neizmjerom boli na duše koje nisu potpuno ukorijenjene u Tebi², i one mnoge koji su izgubljeni, osjećaš bolno odvajanje onih koji te odbacuju. Ti, koji moraš zadovoljiti božansku pravdu, osjećaš strah smrti svakoga, čak i muke koje moraju patiti u paklu, i kličeš snažnim glasom svima:

"O ne ostavljajte Me! Ako želite više patnje, dobro, ja sam spreman za to, ali ne odvajajte se od moje ljudskosti. Ta odvojenost je za mene bol svih boli, smrt svake smrti. Smatrao bih sve ostalo ništavnim da ne bih morao podnijeti vašu mučnu odvojenost. O smilujte se mojoj krvi, ranama i smrti. Neprestano vam srca pozivaju: O ne ostavljajte Me!"

Moja ljubavi, kako patim s Tobom! Ti se boriš sa smrću, tvoja glava tonu na prsa, Život te želi napustiti.

Moja ljubavi, i ja osjećam blizu smrti i željela bih viknuti s Tobom: “Duše, duše!” Neću otići sa ovog križa, tvojih rana, jer želim od Tebe moliti za duše. Ako hoćeš, ja ću sići u srca svih ljudi i okružiti ih Tvojim patnjama da ne bi mogli pobjeći od Tebe. Da je to moguće, postavila bih se na ulaz pakla da primoram one duše koje su za njega određene da se povuku i vedu do Tvojeg srca.

Moj Isuse, Ti šutiš i ja žalujem za Tvojom bliskom smrću. O, kako sam nad Teбом sažaljevao! Prilegnem Tvoje srce uz svoje i pokažem mu sav onaj nežan osjećaj kojim raspolažem. Da bih Ti dao utješu koji bi odgovarao na Tvoju patnju, želio bih imati božansku nežnost i pokazati Ti svu svoju simpatiju njome; želio bih pretvoriti svoje srce u tok blagostanja da ga izljevam u Tvoje srce i omekšavam gorčinu koju osjećaš pred propaščem tako mnogih duša. Tvoj vik je previše bolan jer Otac Te ostavlja, ali još bolnije za Tebe jest pad duša koje se udaljavaju od Tebe. Onaj je koji iz Tvojeg srca izvlači takvu gorčku žalost. O Isuse! Povećaj milost u svima da ne bi propala nijedna duša. Neka moje iskupljenje bude na korist onih koji će pasti, da ne budu odbaceni.

Molitvam Te i ja, moj Isuse, radi Tvojeg ekstremnog napuštenja, pomozi dušama koje Te vole, od kojih se Ti čini da si udaljio, da ih imaš za pratitelje svoga napuštenja. Neka patnje tih duša budu kao glasovi koji pozivaju duše blizu Tebe i tako podižu Te u Tvojoj boli.

Razmatranja i vježbe

od sv. oca Annibalea Di France

Isus oprašta dobrom razbojniku, a s tolikom Ljubavlju da ga odmah uzme u Raj sa Sobom. A mi—zamolimo li se uvijek za duše mnogih umirućih koji potrebuju molitvu, da bi pakao bio zatvoren pred njima i vrata Neba otvorena?

Bolovi Isusovi na Križu povećavaju se ali, zaboravljajući Sebe, uvijek Moliti za nas. Ništa ne ostavlja za sebe i sve nam daje, čak i svoju Najsvetiju Majku, ponudivši Je kao najdraži Dar iz svoga Srca. A mi—dajemo li sve Isusu?

U svemu što radimo—molitvama, djelima i drugim stvarima—imamo li uvijek namjeru da upijemo Novu Ljubav u sebe³, kako bi sve vratili Njemu? Moramo je upiti da bismo je dali, tako da sva naša djela nose Pečat Djela Isusova.

Kad Gospodin nam daje žar, Svjetlo i Ljubav, koristimo li ih za dobro drugih? Pokušavamo li uključiti duše u to Svjetlo i tu Žar da bi pokrenuli Srce Isusovo da ih obrati; ili samoljubljivo zadržavamo Njegove Milosti samo za sebe?

O moj Isuse, neka svaka mala iskra ljubavi koju osjećam u srcu postane vatra koja će potrošiti sva srca stvorenja i uključiti ih u Tvoje Srce.

Kako koristimo Veliki Dar Njegove Mame, Kojeg nam je dao? Činimo li Ljubav Isusa, Nježnosti Isusa i sve što je Isus učinio našim vlastitim, da bi udovoljili Njegovoj Majci? Možemo li reći da naša Božja Majka nalazi u nama zadovoljstvo koje je pronašla u Isusu? Uvijek smo li blizu Nje kao vjerne djece; poslušujemo li Je i imitiramo njezine Kršćanske Vrlinosti? Pokušavamo li na svaki način da ne izbjegnemo njenu Majčinsku Gledanju, tako da nas može uvijek držati pri Isusu? U sve što radimo, zovemo li uvek Gledanje Nebeske Maje da nam bude vodič, da bi mogli djelovati svetim načinom kao pravi njezini sinovi pod njenom Samilosnom Gledanjem?

A kako bismo joj dali isto zadovoljstvo koje je njen Sin dao Nje, molimo Isusa za sve Ljubav koju je imao prema

Svojoj Najsvetijoj Majci, Slavu koju joj je neprestano davao, Njegovu Nježnost i sva njegova finesa ljubavi. Činimo sve to našim vlastitim i kažemo Nebeskoj Mami: "Imamo Isusa u sebi; a da bi te udovoljili, tako da pronađeš u nama sve što si pronašla u Isusu, dajemo ti sve. Uz to, lijepa Mame, želimo dati i Isusu sva Zadovoljstva koja je našao kod Tebe. Stoga želimo ući u Tvoje Srce i uzeti svu tvoju Ljubav, sva tvoja Zadovoljstva, sve tvoje Nježnosti i Majčinske Brige te ih sve dati Isusu. Naša Mame, neka su tvoje majčine Ruke slatki lanči koji nas drže vezane za Tebe i za Isusa."

Isus se u ničemu ne štedi. Ljubeći nas Najvišom Ljubavlju, želio bi spasiti sve nas i, da je to moguće, izvući svu dušu iz pakla, čak i na cijenu podnošenja svih njihovih patnji. Ipak, on vidi kako se duše kroz neprestano naprezanje žele osloboditi od njegovih ruku te, nemoćan da zadrži svoju bol, uzvikne: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A mi—možemo li reći da naša ljubav prema dušama podsjeća na onu Isusovu? Su naši molitve, boli i svi najmanji nashi čini ujedinjeni s činima i molitvama Isusa kako bi izvučili duše iz pakla? Kako se sažalivamo nad Isusom u Njegovoj Bezgraničnoj Tugi? Da bismo mogli sažaliti ovu Tugu, naša život trebalo bi da bude neprestano žrtvovanje. Svaki mali čin, patnja i misao koju učinimo zajedno s Isusom može se iskoristiti kako bi uhvatili duše te one ne padnu u pakao. Ujedinjeni s Isusom, imat ćemo Njegovu vlast u svojim rukama. Ali ako naši čini nisu ujedinjeni s Isusom, oni neće služiti da spriječe ni jednu dušu da ode u pakao.

Moja Ljubavi i moje Sve, drži me čvrsto uz Tvoje Srce, da bih odmah osjetio koliko te griješnik žali odvajajući se od Tebe, pa bih mogao odmah učiniti svoj dio. O moj Isuse, neka tvoja Ljubav veže moje srce tako da, paljena tvim Vatrom, osjeti ljubav koju si ti sam imao prema dušama. Kad patim boli i gorkosti, onda izljevaj svoju Pravdu nad mnom, o Isuse, i

uzmi zadovoljstvo koje želiš. Ali neka se griješnik spasi, o Isuse; neka moje boli budu vezom koja te veže za griješnika, a da bih mogla vidjeti tvoju Pravdu udovoljenu.

¹ Kao Isus, i Bogov sluga želi spasiti sve duše iskupljujući se s Isusom za sve.

² Ka članovima njegova mističnog tijela.

³ Svakim djelom koje obavljamo u stanju milosti i iz ljubavi prema Bogu, dobivamo povećanje ljubavi, milosti, zasluge i slave.

Žrtva i Zahvala