Sine moj, recite ljudima da mole i čine pokoru. Opet sam došla da vam kažem ono što sam već rekla u Lourdesu, Fatimi i Garabandalu: ako nema obraćenja, kazna će doći! Volim vas i ne želim vašu osudu. Ja sam Kraljica Mira, Majka Božja i vaša majka. Blagoslovljavam vas sve u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Amen.
Gospa je vrlo zabrinuta za sve nas. Kazne koje svijet zaslužuje su strahovite: to su stvari nikad prije viđene u povijesti čovječanstva. Svijet će patiti zbog svojih grijeha, zbog svoga bunta protiv Boga. Ako ne primimo Djevičine poruke i ne slušamo njezina savjeta i upućivanja, morat ćemo podnijeti strašnu kaznu, jer čovjek odbacivanjem tih poziva odbacuje pomoć i pomaganje Božje Majke i sredstvo za pronalazak sigurnog utočišta u njoj Materinskom Srcu.
U rano jutro 18/02/95, oko 1:30 sati, probudih se. Nešto strahovito gušilo me i uznemiravalo. Osjećao sam da neka opasnost okružuje moju kuću. Pogledah oko sebe i vidio kako zidovi postaju prozirni. Izvan, šetajući oko moje kuće, vidio sam Sotonu, strašnog, koji me je gledao i smijao se, rugajući mi se, kao da bi mi rekao da će me uhvatiti i uništi. Molih se sv. Mihovilu Arkanđelu i on ode. Vratio sam se spavati. Okolo 03:30 probudih se ponovno. Sotonu je ovaj put bio u sobi. Bio je na kraju kreveta i povukao me za nogu.
Želio je odvesti me u pakao i vrištio s takvom mržnjom:
Mrzim te i uništiću te. Zaklinjem se da ću to učiniti. Razderat ću te i napravit ćeš patiti u paklu vječno, idiota, glupane, budala! Mrzim te jer uzrokuješ ljudima da vjeruju u ovu smetnju i glupu prikazu!
Vukao me je za nogu i ja sam odmah zaplakala vikajući na sv. Mihovila Arkanđela i moj Anđeo Čuvatelj. Osjetila sam da neko vuče mene s druge strane po ramenima i rukama, dok je demon vukao meni sa druge strane, za nogu. Viknula sam u krv Isusovu i sv. Mihovilovom i on se udalji vikajući od očaja. Nakon toga imala sam viziju mlade djevojke koja dolazi s lijeve strane kreveta. Bila je ožalošćena i uznemirena, agonizirajući, ali nisam znala tko to jest. Kad mi se ta vizija izbljedjela, vidjela sam ružno, odbojno mjesto. To je bio pakao. Vidjela sam duše koje padaju u vatre paka. Gorjele su i vikale očajnički. Padale su velikim brojem. Bilo je nemoguće brojati koliko ih je palo i patilo na tom mjestu. Činilo se kao roj pčela, mnogo pčela, ali to su bile ljudske duše koje su tamo patile i padale te su postajale odbojni čudovišta kad bi dodirnule tu strašnu vatru dolazeći na to mjesto, s glavama i tijelima iskrivljenim. Znalam da su to bile duše prokletih. U sredini tih duša vidjela sam strahovite demone koji ih muče i rugaju se im. Imali su mržnju i uživali u tome kako ih okrutno muče. Trzajale su kad bi jedna duša došla na to mjesto. Vidjevši tu scenu, moje srce je stalo i zamrznulo, osjetila sam da zadušujem. To je bila vrlo ružna i jaka scena. Nikad prije nisam vidjela nešto tako strašno u svom životu. Koliko su demoni ružni, čudovištasti i grozotni.
Vidjela sam jednog od njih koji je želio doći gdje ja stojim, ali nije mogao jer sam stajala na velikom kamenom zidu, visok iznad njega. U rukama mu je bilo nešto poput kosice i njome je pokušavao dosegnuti me i povući u pakao. Rekao mi je,
Učinit ću sve što god mogu da dođete ovdje s nama. Uništiću te i istrgam na tisuće komada!
Taj kameni zid gdje sam stajala dijelio je dva mjesta. Jedno je bio pakao a drugo velika bezdana, tamna crna rupa. Znalam da tko god padne u tu bezdanu nikad neće se vratiti, ostat će tamo vječno i biti uništen. Razumjela sam da će to biti mjesto gdje na kraju vremena kada Bog dođe na svijet, svi demoni paka zajedno s Luciferom i oni koji su se borili protiv Boga bit ću kažnjeni i bačeni tamo, odakle više neće vratiti štetiti Crkvi i onima koji su bili vjerni Bogu.
Naglo iz sredine tog vatre izašao je veliki zmij, ružan. Bio je ogroman. Pred njim sam bio ništa. Znao sam da je Sotan, Lucifer, koji se pokazuje u paklu ružniji nego ikad. Gledao me oštrim očima, kao da mi kaže, Sumnjam da želiš nastaviti s ovom glupostju vidjenja i poruka od toga ...(i rekao je ružno riječ protiv Naše Gospe).
Rekla sam joj:
Bog je s njom i ja sam s Bogom i s Njegovom Majkom, Djevicom Marijom.
Upitala sam Djevicu: Moja Mati, pomozi mi. Ne želim više vidjeti ovo. Želim otići odavde i vratiti se kući!
Tada sam počela vraćati se natrag i kad sam pogledala, našla sam se opet u svojoj sobi, u krevetu. Nakon što sam sve to vidjela, netko je počeo kucati na vrata kuće. Bio je čovjek koji mojeg oca moli za pomoć. Njegova kći bila je bolesna i morala je biti odmah odvedena u bolnicu u Itacoatari. Njen otac zamolio je moga oca da mu pomogne odvesti njegovu kćer do luke Itapiranga automobilom, jer ona nije mogla hodati ili se kretaći. Moj otac odmah pošao pomoći njemu. Sjetila sam se vizije mlade djevojke koja je patila i agonizirala. Razumjela sam da ako ta mlada žena umre, neće biti spasena, i će otići u pakao, na to mjesto koje sam upravo vidjela. Počela sam moliti za nju, za njenu vječnu spasenost. Kasnije sam saznala da je ta mlada žena nije umrla, ali je bila bolesna i agonizirala jer je imala abortus i dijete bilo mrtvo unutar nje. Bog se smilovao nad njenom dušom, ne dopuštajući joj da umre od ovog teškog grijeha.